utorak, 13. listopada 2009.

Mesiću nauči se pecati

Mesiću i ostale „hrvatine“ iz Hrvatske: organizirajte vi svoj život u Hrvatskoj, okanite se Hercegovine!

Koja su dva dežurna asa u rukavu tzv. građanski nastrojenih Hrvata poput Stjepana Mesića, Pusićke, Milanovića, Čačića i dr. kadgod im rejting krene dolje ili, ne daj Bože, ispliva na površinu javnosti neka afera? To su Hercegovci i Thompson.

Nedavno je trebalo isplivati na površinu kako je suprug Mesićeve kćerke, kojekakvim vezama došao u posjed Podravkinog odmarališta za 25 mln kuna, a prodaje ga, protupravno, za 56 mln. No, u javnosti se nije govorilo o tome, jer je Mesić isforsirao priču o Thompsonu u Švicarskoj, a tupani iz hrvatske vlade, na čelu sa meštrom Jandrokovićem, progutali udicu i pomogli svom predsjedniku.

Spustila se prašina oko toga, dogodio se Široki Brijeg, Hrvati stali jedni uz druge - Mesićevci gubi konce. Da se vrati sve na svoje mjesto, Mesić vadi drugog asa iz rukava pa govori kako „Hrvati u BiH moraju okrenuti Sarajevu". Mi mu poručujemo da se on, a i svi njegovi, okrenu Zagrebu i puste na miru nas Hercegovce! Zašto?
Hoćemo li spominjati da je, samo u prva tri mjeseca ove godine Hrvatska, od BiH prihodovala 284,2 mln dolara, a BiH od Hrvatske 167 mln dolara, što čini 117 mln. dolara viška na hrvatskoj prihodovnoj strani. Dio udjela Federacije u tom deficitu je 139 mln KM. Ili da spomenemo, za nas u BiH, katastrofalne trgovinske ugovore sa RH, koji idu na štetu BiH (obveze uvoza, ne potkrijepljene izvozom, nemogućnost trgovinskog pariteta bh proizvoda na policama trgovina, itd.). Možda da spomenemo malverzacije koje je odradio, također, Mesićev lobi preko SuperNove i kasnije Konzuma.

Kad je u pitanju Hercegovina, a i Hrvati u BiH općenito, što na ekonomskoj, što na političkoj strani, za stanje besvijesti u kojem se nalazimo glavnu odgovornost snosi Zagreb. Sad će kameleon reći „A zašto se nismo sami izborili?". Pa recimo iz istih razloga iz kojih je T-HT iz Zagreba postao suvlasnik HT Mostara, čiji ga „menadžeri" vode u poslovni kolaps, ili recimo iz istih razlog iz kojih su banke iz Hrvatske uvele talijanske i austrijske lihvare u BiH, a ugasile Hercegovačku banku, čiji tzv. kriminal se do dandanas nije dokazao.

Ili možda da govorimo o političkoj situaciji. Tobože, sad bi se mi, kao, trebali naučiti pecati, a tko je u biti odgovoran za katastrofalno političko stanje nas Hrvata u BiH? Da nisu isti oni koji su 15 godina vodili i diktirali politiku i sva moguća imenovanja kod nas. Isti oni koji su 90.tih, na čelu sa istim tim Mesićem, veličali i propagirali NDH. Isti oni koji su, na čelu s njim potencirali rat sa muslimanima u BiH. Kolikogod on propagirao svoje hrvatstvo sa halal certifikatom, on je bio jedan od onih koji su forsirali obračun sa muslimanima 1993., a tek kada stvari nisu otišle kako je on zamislio, 1994. napušta tu politiku.

Danas Hercegovina na političko-ekonomskom planu nije dotakla dno, nego kopa unutar zemlje. Još malo pa će nam Australci odozdo lupati da im stvaramo buku, kojom brzinom idemo dolje. Zašto? Kao što još jedan Hrvat sa halal certifikatom Ćiro Blažević veli „možemo vam sve vremenom halaliti, od Hercegovačke banke, Gojka Šuška, Mate Bobana, ali Dayton vam nikada nećemo". U potpisu i kompromisima pokojnog Franje i njegovih stoji svaka naša nevolja, počevši od Željka Komšića, pa do Dragana Čovića, počevši od entitetskog glasovanja, pa do Statuta grada Mostara, itd.

Ono što je možda najzanimljivije jeste opet Mesićev timing. Ako mu je Thompson štit za zeta, Hercegovci su mu ovaj put poslužili kao obrambeni mehanizam propagiranja kulturološkog jedinstva Hrvata sa ovu i onu stranu Vinjana. Naime, toga se Mesić, Pusićka i sl. u Hrvatskoj najviše boje: hrvatskog zajedništva! Ne govori se tu o zajedništvu osovine, koju je Mesić propagirao 90ih godina, nego zajedništvu kulture, ideologije i vjere.
Nedavni događaji u Širokom Brijegu, gdje su huligani koji su razbijali grad, ne libeći se žrtvovati jedan mladi život za huliganizam, proglašeni žrtvama, a Hercegovci, Hrvati, Širokobriježani fašistima; pokazali su, za ovo vrijeme, iznenađujuće zajedništvo.

Koliko god Mesićevi i mesićevski mediji propagirali jaz između, primjerice, Zagrepčana i Hercegovaca, Zagrepčana i Splićana, u Širokom Brijegu su stajali svi redom, jedni uz druge.
To Mesića boli! Njegova kameleonska narav je u svojoj jugonostalgičarskoj i postkomunističkoj boji otišla predaleko da bi se vraćala opet u boje iz 90.tih godina. Čovjek je ostario, a zamjenici Čačić i Pusićka, objektivno, nemaju taj kalibar. S toga je opet potrebno mućat usta Hercegovcima. S toga mi Hercegovci poručujemo njemu, a i cijelom Zagrebu: ljudi, naučite se više pecati! Dosta više da vam serviramo ribe.

Taoci

Krajnje kukavička i licemjerna je instrumentalizacija smrti Vedrana Puljića od strane dežurnih boraca za nacionalne interese, međunarodne oligarhije i bande huligana kojima prvi i drugi dopuštaju nered.


Policija na blokiranim mostarskim ulicama, u sred nedjeljnog, sunčanog dana. Ako ste htjeli sa djecom u šetnju ili u park, policija vam ne bi dopustila jer su tuda prolazili navijači Veleža. Ako ste htjeli van Mostara, opet vas policija zaustavlja i pregleda, jer kroz Mostar prolaze navijači Sarajeva koji idu za Široki. Izbjegnete li, kojim slučajem, policijsku patrolu, velika je vjerojatnost da će te dobiti kamen ili nešto drugo u glavu, jer sve policijske slijepe rupe su već, prije vas, pronašli „navijači". Tako, najpametnije što ste mogli učiniti jeste ostati po tom lijepo vremenu kući. Praktično, kućni pritvor.

Kompleks niže vrijednosti od kojeg kronično pati bošnjačka i hrvatska elita, neredima pred utakmicu Široki - Sarajevo dobila je svojevrstan melem za dušu. Pranje para putem terminala Luke Ploče, Elektroprijenosa, nered u HT Mostaru, godišnjica Mostaraca bez gradonačelnika i sve druge afere koje direktno utječu na našu svakodnevnicu pale su u treći plan. Opet se bošnjačka elita može govoriti o ustaško-četničkoj uroti protiv nedužnog bošnjačkog življa, a hrvatska elita može govoriti o neopstojnosti i potlačenosti hrvatskog naroda kad bošnjački huligani mogu raditi nered u srcu „hrvatske" Hercegovine.

Dovoljno je bilo čuti premijera ZHŽ Zvonke Jurišića u Dnevniku FTV sinoć, na dan smrti mladog Vedrana Puljića. Apokaliptični ton glasa, vokabular kojeg bi se postidio i prosječan zemljoradnik, čovjek bi pomislio da je 92. Čuli su se i Miljenko Karačić i novinari Večernjeg lista, bh izdanje, koji su rešetali izjavama kako je maltene sve organizirala bošnjačka elita koja je „još jednom pokazala svoje pravo lice".

S druge strane, bošnjačka elita redefinira pojam samoobrane. Policijska i novinarska izvješća, te izjave svjedoka sa lica mjesta slažu se samo u jednome: neredi su nastali odmah pri izlasku sarajevskih „navijača" koji su odmah krenuli praviti nered po gradu. Na putu prema Širokom Brijegu, u Pologu, zaustavili su autobuse kako bi pokupili kamenja, otkinutih prometnih znakova, drveća i ostalih „navijačkih" rekvizita, koje su odmah pri izlasku krenuli koristiti kako bi se „samoobranili" od izloga, prozora okolnih kuća, onih nesretnika koji su se našli u obližnjim kafićima i sl.

Ako je vjerovati izjavama te bošnjačke elite i oni ćelavci koji su sa čakijama uletili u dvorišta kuća i napali žene i policajce koji su krenuli ih braniti su to uradili iz „samoobrane". Maltene citiraju Zabranjeno: sve je to zavjera ustaško-četnička.

Tzv. građanske SDP i Naša stranka koriste smrt mladog momka kako bi, opet, popljuvali dežurne na vlasti kako dopuštaju nasilje u zajednici, spominjujući smrti Denisa Mrnjavca i Amara Mistrića uz ime Vedrana Puljića. Zaboraviše stručnjaci, građani da je Denis ubijen u autobusu, ni kriv ni dužan, samo zato što je pogledao u krivom smjeru; Amar poginuo ni kriv ni dužan jer je radio svoj posao.

Uz svo dužno i iskreno poštovanje prema preminulom mladiću, ne može ga se staviti u isti koš sa Denisom i Amarom, jer niti Denis niti Amar nisu išli raditi nered u autobusu ili na poslu, a pogotovo nisu po internetu najavljivali kako će praviti nered po Širokom. Ne opravdava to ni trenutka nedužnu smrt mladića, ali pogrešno je i licemjerno biti generalima nakon bitke i tvrditi na je „ljudska i gradjanska sloboda ići navijati za svoj klub u svojoj zemlji". SDP i ostali „građani" se trebaju samo usuglasiti da li je bacanje trotoarskih kocaka na navijače uključeno u tu slobodu.

Pored svih ostalih našao se i Valentin Inzko reći koju. Jednako kao i onoj nacionalističkoj eliti, tako je i njemu i sličnima smrt mladog Puljić došla kao melem na ranu. Napokon, opet mogu poslati u svijet sliku bolesnog bh društva, koje leži na buretu baruta i na taj način opravdati svoju spasilačku „misiju" u BiH. Ne zna se samo, zašto taj isti Inzko i ta ista zajednica šuti zbog terminala Luke Ploče, zbog malverzacija oko HT Mostara i zbog prvog rođendana Mostara bez gradonačelnika.

Kao i oni, tako i međunarodni dušebrižnici u licima i djelima „novinara" koji se sjete naše zemlje isključivo kad padne nečija glava, kao da u Njemačkoj, Italiji i Engleskoj nema navijačkih nereda, skoro pa svako kolo. Pitamo se zašto ti međunarodni dušebriznici se ne sjete istražiti kako međunarodna zajednica zlorabi fondove EU, ne plaćaju nikakve poreze, korumpirani su više od bugarskog policajca, nameću direktive i zakone (vidi Statut Mostara!) kojima doslovno blokiraju život ljudi koje nije briga ni za NK Široki niti FC Sarajevo. Sve to nije vijest, jer ne smije biti vijest. Kad se huligani potuku, to je vijest, jer to nisu huligani, nego Bošnjaci i Hrvati.

Licemjerno i kukavički - dva su pridjeva koja se mogu dati trenutnoj, a i budućoj strumentalizaciji izgubljenog mladog života, koja baca prašinu u oči da se ne bi vidjelo zašto i zbog čega je izgubljen mladi život. Maloljetnička i navijačka delikvencija su sva simptoma teške sociopatije u kojem živi današnja BiH. Sociopatije koju su prouzrokovali ovi gore spomenuti. Govori se da bi se trebala ukinuti Premijer liga BiH. Ja bih prije ukinuo oba HDZ-a, SDA, SZBiH, SDP, pa onda redom OHR, OSCE, i sve ostale koji nas drže taocima u svojoj kući, u svojoj zemlji.